Isprobajte drugačije.
Tri teme – pogledajte konkretan primjer i pronađite svoje riječi.
Najprije čuti, zatim govoriti.
Kad dijete osjeti da ga razumijemo, lakše pronalazi riječi za ono što proživljava. Prihvaćanje osjećaja ne znači da moramo prihvatiti svako ponašanje.
Što možete pokušati?
Slušajte bez prekidanja
Spustite se na djetetovu razinu i poklonite mu punu pozornost.
Pokažite da ste tu
Kratko „Mmm”, „Oh” ili „Shvaćam” često otvara prostor za razgovor.
Imenujte osjećaj
„To te baš razočaralo. Veselio si se toj predstavi.”
Dopustite mašti da pomogne
Kad nešto nije moguće, zaigrajte se željom: „Kad bismo barem mogli odmah doći do keksa!”
„Nemaš razloga biti tužan. To je samo igra.”
„Baš si se nadao da ćete se još igrati. Teško je stati kad je zabavno.”
A što biste vi rekli?
Dijete kaže: „Učiteljica je otkazala izlet zbog kiše. To nije pošteno!” Kako biste odgovorili tako da prvo prihvatite osjećaj?
Više zajedničkih rješenja.
Suradnja raste kad djetetu jasno kažemo što se događa, umjesto da ga optužujemo. Kratka, konkretna poruka često dopire dalje od dugog predavanja.
Što možete pokušati?
Opišite ono što vidite
„Vidim da bacaš autiće po sobi.”
Dajte korisnu informaciju
„Kad se baci tvrda stvar, može nešto razbiti ili nekoga zaboljeti. Prozor i lampa se lako polome.”
Recite kako se osjećate
„Brine me da se nešto ne razbije, a ne volim ni kad se netko povrijedi.”
Ponudite izbor
„Autiće ne bacamo, ali možemo bacati nešto drugo. Hoćeš li bacati loptu u koš ili smotane čarape u kutiju?” Važno je da izbor nije samo „ne radi to”, nego da dijete dobije dopuštenu alternativu za istu potrebu (bacanje, ispuštanje energije). Ako baca jer je ljuto, možete dodati: „Vidim da si ljut. Možeš lupati nogama ili stisnuti jastuk.”
„Koliko ti puta moram reći da ne ostavljaš tenisice nasred hodnika?”
„Tenisice su na prolazu. Kada su na polici možemo lakše tu prolaziti.”
A što biste vi rekli?
Dijete je objesilo mokru kabanicu u ormar. Kako biste opisali problem bez optuživanja i predložili sljedeći korak?
Podrška koja ostavlja prostor za pokušaj.
Dijete jača povjerenje u sebe kad dobije priliku pokušati, pogriješiti i otkriti vlastiti način. Naša blizina ne mora značiti da sve radimo umjesto njega.
Što možete pokušati?
Poštujte trud
„Poklopac se teško otvara. Nekad pomaže lagano lupnuti po njemu.”
Ponudite izbor
„Želiš li prvo obuti čizme ili jaknu?”
Ne žurite s odgovorom
Na pitanje pokušajte uzvratiti: „Zanimljivo pitanje. Što ti misliš?”
Primijetite konkretno
„Vidim da si složio knjige i spremio igračke na svoje mjesto.”
„Daj, ja ću ti zakopčati jaknu. Predugo ti treba.”
„Patentni zatvarač zna biti nezgodan. Želiš li pokušati još jednom ili da ti pridržim donji dio?”
A što biste vi rekli?
Dijete se muči s obuvanjem čizama. Što možete reći da priznate trud, a da ne preuzmete zadatak?